Омер

 

Od jula 2016. na ovom mjestu publikujemo svakog ponedjeljka i svakog petka po jednu pjesmu ili prozni tekst iz naših "prevodilačkih radionica".

 

Ovaj smo odjeljak na sajtu nazvali "Omer" u spomen na Omera Hadžiselimovića, jednog od osnivača Samizdata.

 

ZATVORENICI

 

Premda cesta skrenu na kraju                                                        

ka običnim vratima smrti,

i mi tu kucamo, pripravni

ući, i otvaraju se

lako za nas,

       ipak,

za cijelog bogovijetnog puta

mi išli smo u lancima,

hranjeni jabukama spoznaje

jetkim i punim crva.

 

Kušamo drugu hranu koju nam

život, poput milosrdne seoske cure,

pruža dok prolazimo –

ali su nam usta stegnuta,

mrlja pepela na jeziku.

 

Nije radost ono što smo izgubili –

veliki požar, on bukti

u mraku ili sija kad hoće.

Ono što je nestalo

jest obična sreća,

skromni hljeb koji smo mogli jesti

sa starom jabukom spoznanja.

 

Ta stara jabuka – mučila bi nas ponekad,

ali bila je tvrda, opora,                                                 

ponekad prijatna.

 

Pepelna jubuka tih dana

rasla je na otrovnom tlu. Mi smo zatvorenici

i moramo jesti

naše sljedovanje. Cijelom

bogovijetnom cestom

u lancima, čak ako, nakon svega,

dođemo do

običnih vrata smrti, dok se vrijeme

smiješi svojim običnim

davnašnjim smiješkom.

Denise Levertov (preveli Marko Vešović i Omer Hadžiselimović), 15. januar 2021. 

 

 

MOJA SLATKA STARA ITAKODALJE

 

moja slatka stara i takodalje

tetka lucy u vrijeme nedavnog

 

rata mogla je i šta

više govorila vam je tačno

zašto se svak

 

borio, 

moja sestra

 

izabela napravila je stotine

(i

stotine) čarapa da se ne

pominju košulje buhootporne grijače ušiju

itakodalje štitnike zglobova itakodalje, moja

mati se nadala da ću

 

umrijeti i takodalje

hrabro naravno moj otac je običavao

dok ne promukne govoriti da je to

povlastica i kad bi samo on

mogao dočim ja

 

sâm itakodalje ležao sam mirno

u dubokom blatu i 

 

takodalje

(sanjajući

i

tako dalje, o

Tvome osmijehu koljenima i tvojim Itakodalje)

 

Edward Estlin Cummings (preveli Marko Vešović i Omer Hadžiselimović), 11. januar 2021. 

 

 

 

KREMIRANJE          
 
Tako je, kada ga čuje da čisti grlo svakih

nekoliko sekundi, svjesna da ono što hoće da skine

jeste smrt s uma; sljedeći napad. Jaki

strah da on ne umre trese ruke njezine.

 
To joj je od stroja za peglanje. Skroz ga rastavi. Bio

sad joj je nepotreban jer je sa pazusima završio. 

 

Zahvat odstraga koji nemoj otići veli

kroz biceps steže sve dok prsti se ne spojiše.

Dole ispod njegov, tatin, i tate njegova život se sveli

na jednu ogromnu noćnu smjenu, zbijeni i previše. 

 

Zadržava smrt kako flegma zadržati se ima

u društvu, zgrudvana na jeziku. Kad je ostavljen sam

s posljednjom vatrom na ugalj u prostoru bez dima,

on svoju hladnu lopticu hrače u najsvjetliji plam,

suviše izvježban, suviše ohol da promašuje. 

 

Iza vrata, kako šišti vruće ugljevlje ona čuje.  

 

Tony Harrison (preveli Marko Vešović i Omer Hadžiselimović), 8. januar 2021. 

 

 

 

MOTIV ZA METAFORU

 

Dopada vam se ispod drveća u jesen,

Jer sve je napola mrtvo.

Vjetar se miče poput bogalja među lišćem,

I ponavlja riječi značenja lišene.

 

Na isti način, bili ste sretni u proljeće,

S polu bojama četvrt-stvari,

Maličak vedrijim nebom, ganutljivim oblacima,

Jednom jedinom pticom, mutnim mjesecom –

 

Mutnim mjesecom što obasjava mutni svijet

Stvari koje nikada neće biti posve izražene,

Gdje vi sami nikada niste bili posve vi sami,

I niste htjeli biti, niti imali biti.

 

Želeći ushićenje mijena:                                              

Motiv za metaforu, koji se smanjuje

Pod težinom prvotnog podneva,

A B C bića,

 

Ružičast spokoj, čekić

Crven i plav, tvrdi zvuk –

Čelik protiv nagovještaja – britki bljesak,

Vitalno, oholo, kobno, dominantno X.

 

Wallace Stevens (preveli Marko Vešović i Omer Hadžiselimović), 4. januar 2021. 

 

 

 

NOVA GODINA NA DARTMOORU 
 
Ovo sve novo ti je: svaka mala drečava 
Prepreka staklom umotana i čudnovata, 
Ljeska se i zvekeće u svetačkom falsetu. Jedino  

Ne znaš kako da objasniš iznenadnu klizavost,
Ta slijepa, bijela, strašna, nepristupačna strmina. 
Njome se ne možeš uspeti riječima koje znaš. 
Neće te popeti ni slon ni točak ili cipela. 
Došli smo tek da gledamo. Odveć si mlada 
Da bi željela svijet u staklenom šeširu. 

 

Sylvia Plath (preveli Marko Vešović i Omer Hadžiselimović), 1. januar 2021.